PAMTIM TO KAO DA JE BILO DANAS

Pamtim to kao da je bilo danas,
Kad je babo Atif otisao od nas,
U ruci mu piva,
Za reverom znacka FK Sarajeva.
Kaz'o je da mu je dosta i zene i djece i kuce,
I da ga naka nostalgija vuce,
Da ce se vratit' kad mu bude ceif.

Mi smo djeca cucali ispod jorgana,
Komsiluk vikao: Fatima, bona, pustite vana,
Vratit' ce se on, samo da propije sve.
Al' prodje otad trinaest Bajrama,
Ali babo Atif se ne vrati k nama,
Kazu da ga je kod Hadzica satr'o voz.

Ja sam uletio u Facinu raju,
Svercao kafu,
Bunario po tramvaju,
Prodavao farmerke.
Mislio sam da za to imam nekog slifa
I zaboravio rijeci rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan:
Sine, veli,
Ko igra za raju i zanemaruje taktiku,
Zavrsice karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Fakat.

Kad murija uhvati Omera,
I ovaj propjeva posle dva samara,
I rece o raji sve sto zna.
Zaboravio je bio sve zajednicke akcije,
Zaboravio je bio sve zajednicke derneke,
Zaboravio je bio kako sam njega i onog malog Dragu
Dvaput spasio od belaja.

Sada u miru istraznog zatvora,
Razmisljam o rijecima rahmetli babe Atifa,
U rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan:

Sine, veli,
Ko igra za raju i zanemaruje taktiku,
Zavrsice karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Fakat.